NE POSUSTAJEM KAO OVI DANI


Ne znam šta je ovo,
ali te želim.
Ne znam ni kako,
ali te moram imati.
I deluje katkad,
da sam zarobljen u ovim mislima.
onda bljesne u meni
nekia munja.
Neko neopisivo nadahnuće;
i sedam na bicikl svoj;
i zalećem se
dok ti okrećeš pedale,
držiš čvrsto moj korman,
a ja samo gledam.
Gledam ka nebu;
i zamišljam te
kako se ko zna gde tamo
smeješ.
Smejem se i ja.
Smejem se danima
dok se oni troše,
ali traju.
Neumitno traju.
I ne posustaju.
Kao ni ja za tobom.


Leave a comment