GODINE RAZMAHANE


Gledaju na sve strane
godine tvoje razmahane.
Naizgled neki mali broj,
ipak, u svemu dobar kroj.

Veselo ideš u susret životu
da do kraja osetiš tu divotu.
Nema pesme koju ne želiš čuti,
dok oluja vreme ne pomuti.

Misliš, mator sam ja za tebe,
za nama nema neke potrebe.
Nisam ti u mislima dovoljno,
dok je moja cena – vrlo povoljno.

Šareni se sve u tvom prisustvu,
a reči su s razlogom na odsustvu.
Ima te u toplom zagrljaju mom,
ne i u makar hladnom poljupcu tvom.

Pijem na iskap svaki dan
dok te ponovo ne ugledam.
Dugu kosu tvoju, osmeh koji leči,
beskrajnu nežnost tvojih reči.


Leave a comment