Večnost


Idem tamo, nosi me ovaj topao dan,
tamo gde obala ne vidi drugu obalu,
gde nečujna pesma nema kraja.
Gde treptaj oka traje hiljadu večnosti,
a plima spokojstva biva sve veća i veća.
Gde sreća zapljuskuje svaki pokret tela,
a mašta gradi smisao svemu.
Gde je jutro najsigurnija lađa,
a veče najtopliji zvezdani prekrivač.
Krenuo sam tamo, davno to beše,
a nikad stigao nisam.


Leave a comment