Rođen pod imenom i prezimenom Zoran Todorčević 22.05.1986. Kao dečak sam previše razmišljao o svemu što me okružuje i to malo drugačije od drugih. Nisam se pronalazio ni u čemu, osim u tom razmišljanju. Shvatanje života i upoznavanje sebe postalo je moja opsesija. Taj “višak” misli u glavi dobija smisao te 2012-e kad se odlučujem pisati svoje misli, potom priče, a zatim i knjige. Strast za filmom i dobrom pričom me dodatno inspiriše. Sinusi, kosinusi i integrali me ne zanimaju. Ustvari, sad kad sam ih spomenuo, možda me i jednog dana budu zanimali. Naravno da za to nema šanse.
Neki od omiljenih citata
” Mislim da su karijere izum dvadesetog veka i ja to ne želim.”
iz filma “Into the wild”
” Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje…”
Pablo Neruda
” Već sam govorio koliko su reči ograničene, ali hoću još nešto da dodam. Postoje reči koje ne odgovaraju ničemu. Uzmimo da sam Indus i mene u ratu zarobe Pakistanci. Jednog dana mi kažu: “Danas ćemo te odvesti do granice, da baciš pogled na svoju zemlju.” I tako me odvedu do granice, ja pogledam na drugu stranu i sav ganut pomislim: “Ah, moja zemlja, moja predivna zemlja. Vidim sela, drveće i bregove. To je moja rodna zemlja!” Međutim, čuvar mi kaže: “Pogrešili smo. Trebalo je da odemo deset kilometara niže – odatle se vidi Indija.” Na šta sam ja reagovao? Ni na šta. Bio sam obuzet samo jednom reci: Indija. Ali drveće nije Indija, drveće je drveće. U suštini, ne postoje nikakve granice – to su samo
proizvodi ljudskog uma, najčešće pohlepnih i glupih političara. Moja zemlja, Indija, nekada je bila jedna celina – sada je razbijena na četiri
države. Ako ne pripazimo, uskoro će ih biti šest. Imaćemo šest zastava, šest vojski. Zato me nikada nećete videti da pozdravljam zastavu. Gadim se svih zastava, jer su idoli. Pozdravljam čovečanstvo, ali nikad neku zastavu okruženu vojskom.”
Antoni De Melo
